Source: http://www-cdr.stanford.edu/~petrie/revue/

Charles Petrie

Članak napisan za

Društvo za strategiju
AGIR Pregled opće strategije

Izdanje 20-21: Informacijsko društvo (siječanj 2005)

Bilo je Belgija istraživački projekt o ovoj temi.

Vidi također viri članak 2011 o ovoj temi i naknadni na 2016 članak.

Hitni kolektivi za rad i igru

Veliki dio sukoba između širokih eksploatatora novih internet i telekomunikacijskih tehnologija, te stvorenih interesa koji im prijete, velikim je dijelom posljedica nemogućnosti potonjih da predvidi razorne učinke i racionalno reagira s novim poslovnim i upravljačkim modelima.

Američko udruženje proizvođača zvučne industrije (RIAA) dječak je postera za ovaj fenomen. Njihov neuspjeh da vide primjenu vršnjačkih dijeljenja datoteka na glazbu potrošača i njihovo tvrdoglavo nevoljko odustajanje od monopola nad distribucijom glazbe (i kontrolu nad umjetnicima) doveli su do tužbe tinejdžera i nevoljko nudeći skupu on-line glazbu usluge koje su manje praktične i sveobuhvatne od besplatnih. Pitanje je zašto RIAA ne bi predvidjela promjenu i iskoristila je? Kratka povijest komercijalnog interneta prepuna je primjera takve kratkovidnosti.

Kad je ARPA pustila Internet na komercijalne interese, zabavna industrija ga je odbacila kao CB radio fad iz 90-ih (u SAD-u), da bi se uskoro pridružila odbačenim 8-staznim stereoima. Prava budućnost bila je u Interaktivnoj televiziji. Naravno, u Francuskoj bi tko predvidio da će Internet lijepo zamijeniti lijepo dizajnirani, široko rasprostranjeni i mnogo korišteni MiniTel? Hollywooda, France Telecoma i Billa Gatesa samo je nekolicina koja je imala moć interneta sredinom devedesetih.

Svi razumiju, sada i u načelu, da iskorištavanje internetskih protokola stvara razarajuće tehnologije koje mijenjaju održivost starih poslovnih modela, obično eliminirajući “posrednika”. Stari posrednici, poput distributera CD-a, mogu se suprotstaviti, ali jasno je da oni neizbježno gube monopol nad distribucijom dok korisnici prelaze na sofisticiranije sustave, poput FreeNeta [1]. Ali pravilno korištenje može dovesti do poslovnih modela, koji se obično temelje na prikupljanju informacija i usluga na novi način. Amazon i Google najnoviji su i najupečatljiviji primjeri uspjeha ove mogućnosti. Iznenađujuće je da mnogi pametni ljudi nisu naučili iz ove povijesti: čitatelji će već biti svjesni mnogih trenutnih primjera industrijskih i vladinih nesporazuma s internetskim tehnologijama.

Suprotno dojmu koji se stječu iz crtanih filmova o “Dilbertu”, većina ljudi koji donose odluke u vladama i korporacijama nije dospjela na svoje položaje glupostima. Što oni “ne dobivaju” nakon što su vidjeli ponovljene primjere uspjeha i neuspjeha u posljednjih 10 godina? Objašnjenje da su takvi vođe nedovoljno tehničke da bi uvidile potencijal novih tehnologija je slabo. Uzmimo slučaj američkih telefonskih inženjera iz sredine devedesetih koji su mislili da će TCP/IP, okosnički protokol Interneta, morati biti prepisan u bankomatu[0], pouzdanom protokolu s kojim su bili upoznati. Naravno, danas se pouzdane kvalitete bankomata često narušavaju u službi pahuljastog TCP/IP-a koji svoj potonji promet vrši u svojevrsnom načinu emulacije. Zašto pametni, dobro upućeni inženjeri, upoznati s protokolima, nisu to vidjeli?

Nadalje, 1996., Robert Metcalf, jedan od nekoliko “očeva” Interneta, rekao je da će se Internet srušiti te godine ili će pojesti njegove riječi. Godine 1997. na konferenciji ACM-a u San Joseu u Kaliforniji pomiješao je primjerak svoje kolumne i popio je na pozornici. Čak je i za stručnjake otpornost i moć Interneta teško predvidjeti jer se njegov upravljački mehanizam temelji na ponašanju u hitnim situacijama. Za razliku od bankomata, osnovni internetski protokol ovisi o usmjerivačima koji donose lokalne odluke, od kojih nijedan nije zagarantiran da isporuči paket informacija do odredišta, ali globalno ponašanje je da se komunikacija događa prilično pouzdano.

Čest primjer takvog ponašanja u nastajanju je kolonija mrava. Godel, Escher i Bach[Hofstadter] razgovaraju o “tetki Hillary”, koloniji mrava, u kojoj je istaknuto da su njezino ponašanje i inteligencija rezultat prilično bezobzirne interakcije pojedinih mrava slijedeći jednostavne protokole interakcije koji rezultirati kvalitativno različitim globalnim ponašanjem. Taj je učinak u računalnoj znanosti dobro analiziran kao “teorija staničnih automata”[Mitchell-93].

To dovodi do suptilnije točke koja ima veze sa stanjem uma. Inženjeri su navikli da kontroliraju. Premijeri, izvršni direktori i inženjeri ovise o osjećaju kontrole. Oni su prirođeno nesposobni da shvate kada kontrola prijeđe na protokol.

Važno je načelo da su protokoli ponašanja u nuždi vlade. To je lako propustiti, pogotovo ako mislite da ste vlada. Ili telefonska kompanija. Takozvani “anarhisti” nisu izvan kontrole – oni jednostavno prepoznaju tko je, ili što, stvarno nadležan – protokol.

Ovaj snažni argument o snazi protokola ponašanja u nastajanju sve se više razumijeva i nedovoljan. TCP/IP nije odmah izazvao poremećaje kad je pušten u komercijalnu upotrebu. Moglo bi se. Ali nije. Prekid je uzrokovao novi internetski sloj: WWW.

WWW je novi sustav temeljen na kontroli jer ne postoji središnja kontrola: samo čvorovi koji lokalno djeluju jedni s drugima putem hipertekstualnih veza. Ali to je važno socijalno ponašanje korisnika. Tko bi mogao pomisliti da će tisuće, ako ne i milijuni ljudi početi objavljivati ​​informacije o web stranicama, o svemu, bez očigledne komercijalne dobiti? Malo ih je. Sigurno ne Bill Gates.

WWW je pojedincima omogućio sudjelovanje, doprinos, stvaranje i objavljivanje širokoj publici. Interaktivna TV, MiniTel, pa čak i Internet, nisu. Interaktivna TV i MiniTel bili su “zatvoreni” sustavi. Sadržaj nije bio pod nadzorom korisnika. WWW je stvoren jer starije metode razmjene znanstvenih radova i podataka, FTP i Gopher, nisu bile dovoljno dobre za fizičare. WWW je omogućio pukim teorijskim fizičarima, umjesto samo računalnim znanstvenicima, jednostavnu razmjenu dokumenata putem Interneta. Kako se ispostavilo, ono što je fizičarima bilo lako može se olakšati mnogim ljudima.

Anarhist u knjižnici[Vaidhyanathan-04] govori o razarajućoj upotrebi novih tehnologija, ali naglašava anarhiju, i s velikim slovom i malim slovima, kao motivaciju. Radije postuliramo nagon za kolektivnim radom i igrom. Zlonamjerni hakeri i neželjeni poštu u velikoj su mjeri nusproizvod, kao i prijetnja postojećim distribucijskim kanalima. Ljudi koji dijele glazbu ne žele pokvariti distributere CD-a: to je nuspojava.

Mreže za razmjenu glazbe otkrivaju takve nesporazume oko kontrole i namjere. Glazbeni rukovoditelji nisu predvidjeli da će ljudi zajednički objavljivati svoj sadržaj besplatno. A onda su greškom potražili nekoga tko je imao kontrolu tužiti, napokon pavši na tuživanje tinejdžera.

WWW i mreže za dijeljenje datoteka peer-to-peer postale su popularne jer su bile superiorne metode omogućavanja ljudima objavljivanju vlastitog sadržaja u zajedničku korist. Stoga su nove upravljačke mreže važne jer se ne samo da mogu razmjeravati, već i ako jesu. Bez središnje kontrole jeftino je dodavanje čvorova. A ako alati olakšavaju dodavanje čvorova, sustav će vjerojatno rasti. A takvi bi sustavi trebali biti tolerantni na pogreške ako nisu homeostatski. Ali to su samo potrebni uvjeti.

Konačna stanje koje je dovoljno za rast mreže je kada ljudi žele dodati čvorovi, koristan drugima, za takav sustav. U slučaju WWW i dijeljenje glazbe, to je lako za ljude da se vidi da oni imaju koristi pojedinačno pridonosi kolektiva: mrežu ne samo razmjerima, ali povećanja vrijednosti. Pretpostavljamo dodatno da postoji opća motivacija da doprinese kolektivnoj napora. Nazovimo kombinacija kontrolnih nastajanju mreža, alata i poticaja koji motiviraju ljude da djeluju kolektivno “pojavni kolektiva”.

Hitni kolektivi oponašaju nova svojstva TCP/IP. Učinci cjelokupnog sustava proizlaze iz interakcija komponenti, protokola, standarda podataka, alata i ljudi. Teško ih je predvidjeti. Oni su u suprotnosti s mnogim etabliranim modelima. Pokušaj zaštite starijih sustava u kojima jedan kontrolirajući subjekt pruža sadržaj (bilo za plaćanje ili za struju) beskoristan je i čak kontraproduktivan. Vratite se telefonskim tvrtkama na još jedan primjer. Kad je bilo jasno da je Internet glavno novo tržište, jedini način na koji su mogli iskoristiti je mobitel. Korisnici mobilnih telefona 3G (“treće generacije”[2]) pristupali bi internetu u 2 Mbps sjedeći još u kafiću. Krajem 2001. godine, kada je Siemens iznio svoj mobilni telefon od 2,5 g (GPRS), platio je mladim ženama da paraduju oko aerodroma u Frankfurtu s prijenosnim računalima privezanim za prsa, poput starih dobavljača cigareta, povezanih s mobilnim telefonima, kako bi demonstrirali budućnost mobilnog telefona bežični internet.

Ali IEEE je davno standardizirao 802.11b. Ovaj protokol, u kombinaciji s jednostavnom i jeftinom karticom za prijenosno računalo, omogućio je korisniku da se bežično poveže s Internetom brzinama većim od pet puta većim od onoga što je 3G ikad obećao: 11 Mbps je već bilo dostupno u javnim žarišnim točkama, poput zračnih luka do 2001[Petrie-01].

Tek su posljednjih godina većina velikih telekomunikacija uronila u posao s javnim pristupnim točkama. Ali to je prekasno prekasno. Besplatna žarišta danas su sveprisutna u mnogim urbanim područjima. Možete stajati na mnogim uglovima u San Franciscu i imati mogućnost besplatnih veza. Izvještaj graditelja Hackerbota[3] neprimjetno dovršava preuzimanje Linux operacijskog sustava tijekom vožnje kroz Seattle.

Osnovni mehanizam mobitela je vrsta protokola mobilnih automata: stanice se međusobno predaju i globalno ponašanje je da se telefonske sesije nastave. Zašto je hitni kolektiv nastao iz 802.11, a ne mobiteli? Budući da korisnici ne mogu sudjelovati u mreži mobitela, osim ako ga ne plate za korištenje.

WiFi ima svojstva Hitnog kolektiva. 802.11 otvoren je po tome što zadane postavke na pristupnim točkama omogućuju korisnicima međusobno korištenje sustava. Hardver je jeftin, a softver besplatan, većinom je ugrađen u njega. Sustav se mjeri jer nema središnje kontrole i korisnici su skloni pridonijeti kolektivnim naporima pružanja sveprisutnog besplatnog širokopojasnog pristupa dodavanjem čvorova u ad hoc mrežu.

Telekomi su razmišljali da, držeći kontrolu nad 3G radio frekvencijama, budu zaduženi za bežični internet. Nikad nisu mislili da će ljudi besplatno ponuditi širokopojasni pristup strancima koristeći 802.11. (Nisu ni kablovske tvrtke.) Nisu imali mašte razmatrati alternativne poslovne modele [4] i sada bi trebali razmotriti 802.16 (WiMax) i 802.20 kao moguće 4G tehnologije koje preskaču 3G.

Hitni kolektivi koje ovdje opisujemo naglašavaju strukturirane tehničke mreže kao i volju za kolektivnim djelovanjem. Ovo ne pokriva sve primjere Smart Mobs [Rheingold], kao što su flash mobi, ali bi pokrijelo kretanje otvorenog koda i Seti@home jer ljudi dodaju čvorove u mrežu. Ali svi su primjer zajedničkog nagona za doprinos kolektivu. Čitatelj vjerojatno može smisliti i druge važne primjere, ali skočimo u postmoderni svijet.

Postoji potencijal da novi hitni kolektivi promijene naše društvo na temeljnije načine. Početkom 80-ih neki od nas su predviđali da će se kompanije uglavnom smanjiti na nekoliko stotina ljudi i da će gotovo svi ostali postati privatni ugovor. Danas ta vizija nije baš tako dotjerana, nakon što ju je toliko ljudi neovisno iznijelo da je “Anarhist” nazvao “Sjevernom Kalifornijskom ideologijom” (NCI).

Važan princip te ideologije je puzanje commoditization svega. Kao što smo razumjeli sličnosti između onoga što je ranije činilo posve različite, možemo komunicirati s njima na jednostavniji razini. Jedan trend je tržište koji je započeo s kupnje i prodaje elektroničkih komponenti na zatvorenom tržištu. Sada se slažu bolje o tome kako klasificirati proizvode i usluge. Što više se slažemo, to više postaju roba. A ako je roba koja pojedinac može dostaviti, a zatim da pojedinac može biti neovisna jedna osoba posao.

Nadalje, možemo vidjeti nove tokove rada na cijelom Internetu, kako u tvrtkama, tako i u inženjerstvu. Danas distribuirani lanci opskrbe bave se samo etabliranim dobavljačima. Ali lako je zamisliti blisku budućnost kada nove tehnologije Web Services i semantičkog weba omogućuju pronalaženje proizvoda i usluga upravo onda kada su potrebne i pod najboljim uvjetima[Petrie-Bussler-03].

Logični napredak tih razvoja dovodi do povećanja digitalne interakcije pojedinaca i za trgovinu i za igru. Igra se već događa s internetskim igrama. Uočili smo pojedinačne trgovine E-bayom. Također je moguće da će nove tehnologije pretraživanja biti dovoljne za većinu robnih proizvoda i usluga.

Tehnologija još nije tu, pa ne možete lako reklamirati na način da softverski program čita, da možete pružiti uslugu, recimo, dizajniranja shema baza podataka. Možete li, vjerovatno više ne radite za jednu tvrtku, nego radije sjedite kod kuće i uzimajte poslove kako su ih elektronički ponudili kupcima koji su vas pronašli automatskim pretraživanjem. To je vizija NCI-ja.

Tehnologija koja doprinosi može biti društvena mreža. Pretpostavimo da pomoću ove mreže povjerenja pronađete partnere u nekom novom poduzeću, bilo da izgradite novi kamp Burning Man ili razvijete novi start-up? Ili nadalje, pretpostavite da nitko od vas nema zajednički projekt, ali kako svaka osoba radi na svom pojedinačnom projektu, postoje podaci koji bi nekom vašem prijatelju pomogli u njegovom vlastitom projektu? Sada se bavite kolektivnim radom.

Možda svi radite na dizajniranju dijelova sljedećeg svemirskog šatla. Ili možete pisati roman. Vaš dizajn za toplinsku izolaciju ili istraživanja koja radite na arhitekturi iz osmog stoljeća mogu vam biti od koristi drugima. Tehnologije za omogućavanje takve razmjene informacija na obostranu korist prirodni su budući korak u sve većoj sofisticiranosti kolektivnih hitnih slučajeva.

No, pogreška NCI-ja nije što uključuje meku komponentu Hitnih kolektiva. Primjerice, sve dok SAD nema univerzalni zdravstveni sustav s jednim platištem, većina ljudi neće htjeti biti neovisni ugovorni suradnici koji mjesečno preko 700 USD mjesečno dostavljaju zdravstvenom osiguratelju. Stoga bi se NCI mogao pojaviti prvi u zapadnoj Europi. Hitni kolektivi temelje se na društvenim faktorima kao i tehnologijama. Ima li nade za analizu takvih čimbenika?

U 70-ima računalni znanstvenik Doug Lenat ušao je u računalnu igru ​​natjecateljskog dizajna mornaričke flote. Doug je razvio računalni program u kojem su igrali ljudski igrači i pobijedio je na državnom natjecanju 1981. i opet 1982. Njegov program pobijedio je koristeći pravila igre na način na koji nitko nije predvidio: “iskorištavanje protu-intuitivnih pukotina”[Lenat- 82]. Tajna uspjeha Douga bila je računalna simulacija prije igranja, korištenjem pravila igre, kako bi se pronašle ove neočekivane pobjedničke strategije.

Ako poslovni i vladini lideri žele da ne budu zaslijepljene novim tehnologijama i vlastitim predrasudama, možda oni mogu razviti tehnike simulacije za predviđanje novih hitnih kolektiva. Danas postoje relevantne tehnologije. Socijalna simulacija mogla bi biti nova vrsta „SimCity“ [5] ili „The Sims“ [6] koja bi mogla pomoći u određivanju, primjerice, učinka jedinstvenog sustava plaćanja ili ponašanja vozača vozila ili širenja pristupa 802.11 čvorovi. Cellular Automata [7] [8] su već svojevrsna simulacija. Već postoje simulacije poslovnih modela [9] i organizacija [10], pa čak i građevinskih projekata [11]. Simulacija efekata interakcije različitih politika i zakona računalnom logikom predmet je istraživanja za najmanje tri skupine samo na Sveučilištu Stanford [12] [13] [14].

Naš skromni prijedlog je da industrija i vlada aktivno traže tehnologije koje bi mogle imati odlike hitnih kolektiva, možda koristeći simulacije da ne bi zaslijepili prethodne modele. Tada mogu pokušati izgraditi nove modele poslovanja i upravljanja koji koriste nove tehnologije, umjesto da ih pokušaju suzbiti. Ovaj pristup, iako je doduše futuristički, ima tu prednost što nudi nove mogućnosti tvrtkama i vladama dovoljno maštovitim da putuju zajedno sa ljudima i tehnologijama formiranja novih kolektiva.

Priznanje: Marty Tenenbaum pružio je ranu inspiraciju za i pronicljiv pregled ovog članka.

Bilješke:

[0] Asinkroni način prijenosa (ATM) protokola čine jednog staze veze između izvora i odredišta koristeći sklop prekidača. TCP/IP paketa podataka teče kroz usmjerivač i njihov put nije zajamčena.

[1] http://freenet.sourceforge.net/

[2] http://www.bizforum.org/whitepapers/wireless.htm

[3] http://www.hackerbot.com/

[4] http://www-cdr.stanford.edu/~petrie/802.11-Stockholm-2001/

[5] http://simcity.ea.com/

[6] http://thesims.ea.com/

[7] http://www.fourmilab.ch/cellab/

[8] http://www.cnd.mcgill.ca/bios/bub/CAs.html

[9] http://www.valuebasedmanagement.net/methods_business_simulation_modeling.html

[10] http://www.epm.cc/products.html

[11] http://www.stanford.edu/group/CIFE/CEE320C%20Spring%202002.htm

[12] http://logic.stanford.edu/

[13] http://eil.stanford.edu/regnet/

[14] http://complaw.stanford.edu/

[Lenat-82] D. Lenat, “Heuretics” Theoretical and Experimental Study of Heuristic Rules”, Proc. of AAA-82, AAAI Press, pp. 159-163, 1982.

[Hofstadter] D. Hoffstadter, Godel, Escher, and Bach, Basic Books, 1979.

[Mitchell-93] M. Mitchell, P. Hraber, and J. Crutchfield “Revisiting the Edge of Chaos: Evolving Cellular Automata to Perform Computations,”  Complex Systems,  7, pp 89-130, 1993.

[Petrie-Bussler-03] C. Petrie and C. Bussler, “Service Agents and Virtual Enterprises: A Survey,” IEEE Internet Computing, 7(4), July/August, pp. 2-12, 2003.

[Rheingold] Smart Mobs: The Next Social Revolution, Howard Rheingold, Perseus,2002.

[Vaidhyanathan-04] S. Vaidhyanathan, The Anarchist in the Library, Basic Books, 2004.

Dodatak 1

Wikis su podskup HTML i mrežnih uređivanja koja postoje od sredine 90-ih, ali koja su postala popularna u 21. stoljeću kada su ljudi otkrili da bi Wikis mogao biti korišten za kolektivnu izgradnju spremišta. Te su aplikacije primjeri hitnih kolektiva koji su specijalizacije većeg WWW-a.

Dodatak 2

Katedrala i tržnica je pronicava opis kako hakeri doprinijeti open source pokreta. Naglasak u ovom radu (pojavni kolektiva) nalazi se na želju ljudi da se doprinese kolektivnoj efflort. To je jasno prikazano u Katedralu i bazar, ali je to bio naglasak, možda su koristili različite analogija. Moglo bi se reći da je motivacija u Bazar je trgovina za profit i motivacija za rad na katedrali je nešto pridonijeti, čak i ako je samo cigla, neke velike kolektivnog napora.