Source: http://www.ariel.com.au/a/purpose-of-corporations.html

Patrick Jordan

To je napisano u početku kao dio e-mail poruke s prijateljem koji je žalio na nedostatak etike u korporacijama. Na primjer, on smatra da je pogrešno da se James Hardie strukturira kako bi smanjili isplate plaća za žrtve azbesta.

Moj Središnji argument (ukratko) je li to točno ili krivo ne ulaze u jednadžbu. Svrha korporacije kako bi se povećala vrijednost za dioničare – ništa drugo – i  naše  akcije (investicijski) potaknuti taj cilj.

Umjesto kritiziranja korporacija zbog nedostatka etike, mnogo bi nam bolje služili prihvaćajući ih za ono što jesu i tražimo drugdje da se ispunimo društveni ciljevi.

Pokušao sam napraviti nešto više generički nego što je bio, ali još uvijek je jasno usmjeren na promjenu razmišljanja jedne osobe. Korištenje riječi “ti” ne bi smjelo značiti, osim ako ne podijelite razmišljanje prijatelja.

***

Moj sin ima 18 mjeseci. U jednoj od knjiga koje imamo na podizanju djece objašnjava da su djeca poput prometne zračne luke s kontroliranim tornjem bez posade. To znači da postoji mnogo aktivnosti, ali nema kontrole. Više pažnje, kada djeca čine loše stvari, a ne zato što su loše, samo su spojeni na slučajne stvari. Ako očekujete da se vaš toddler ponaša na prosvijetljenom ili odrasloj dobi, trudit ćete se pod zabludom, a vaše poslovanje s vašim djetetom bit će ispunjeno napetostima i razočaranjima na obje strane.

S druge strane, ako prihvatite svoje dijete za ono što jest, onda možete oboje uživati ​​u vezi, a kao roditelj možete vršiti pritisak na odgovarajući način kako biste poboljšali svoje dijete.

Očito to ne spominjem da vam kažem o roditeljstvu…

Jedan od najvećih problema na svijetu jest taj da ljudi odbijaju prepoznati stvari zbog onoga što jesu, preferirajući to vidjeti jer “trebaju biti”. Dio ovog problema je da nijedna osoba ne dijeli istu ideju o tome što je to. S druge strane, kada se prizna nešto za ono što se onda može složiti i ljudi se mogu odnositi na stvar na odgovarajući način.

Korporacije  su  sredstva za generiranje profita.

Oni su  ne  vozila za zaštitu okoliša – to je ono što Greenpeace i Wilderness Društvo su za – osim zaštite okoliša je isplativo.

Oni su  ne  vozila za zaštitu prava radnika – to je ono što sindikati su za – osim zaštite prava radnika je isplativo.

Oni su  ne  vozila za postavljanje javne politike – to je ono što je Vlada za.

Oni su  ne  vozila za odlučivanje o tome što je pravno, a što nije – to je ono što su sudovi su za.

Oni su  ne  vozila za određivanje što je etično a što nije – moglo bi se reći da je to uloga crkve, iako je i uloga svakog pojedinca u društvu.

Naravno, korporacija ima ljudi koji moraju donositi odluke o etici, ali:

• postoji velika razlika u tome što se smatra etički
• korporacija ima postojanje iznad da od većine svojih radnika, i ljudi će odlučivati ​​u ime korporacije da ne bi u ime sebe
• najvažniji cilj korporacije je generirati profit.

Ovo nije, kao što ste rekli, ciničan pogled. Nema cinizma u razumijevanju ciljeva stvari. Nije cinično zamisliti da će nogometaš na drugoj momčadi pokušati uzeti loptu od tebe i udariti ga točno u smjeru u kojem ne želite da ide, jer to je cilj drugog nogometaša.
Cilj korporacije je zaraditi novac. Nema drugog logičkog cilja za korporaciju.

Vidjeti zašto je to tako, morate gledati dalje od sebe. Gdje bi  ste uložiti  svoj  novac? Vaš cilj kao investitor je jasno kako bi povećali zaradu. Vi ćete dati svoj novac u fond (ili kupiti udio), koji obećava najbolji povrat. Osim povremenog interesa u tzv „etičke fondova”, koju su isključivo usredotočena na fond s najvećim prinosima. A to je jednostavno logično ponašanje za investitora. Ne investitor u cijelom svijetu želi izgubiti novac. Ljudi koji ne smeta gubitka novca su wastrels a ne investitori, a ne želite potrošiti svoj novac na velikim gnjecav sladoled gazirana pića.

Da bi se fond s najvećim povratka, morate ulagati u tvrtke koje se povećala vrijednost za dioničare najviše. Da bi privukli ulaganja iz velikih investicijskih fondova (uključujući i  vaš mirovinski fond), korporacija mora se povećala dobit.

Pitajte se – tko će staviti novac u korporaciju koja nema, kao svoj cilj, zarađivati novac?

Nadalje, većina investitora (vlasnici tvrtki) ne donose etičke odluke o svojim investicijama. Konkretno, vi kao osoba koja favorizira investicijske fondove s maksimalnim prinosom ukinite svoje etičke uloge investitorima u fond menadžeru koji vjerojatno nećete podijeliti svoju etiku i zainteresiran je samo za zadržavanje vas kao klijenta maksimiziranjem vaših prinosa.

Očekujete drugi ljudi (ljudi  zaposleni  od strane korporacija, a time posredno vama) da se etički, ali ti, kao vlasnik, donijeti nikakav etički sila podnijeti.

Ulagači  su  vlasnici korporacija.

Većina ljudi  su  lijeni i pohlepni.

Dakle, većina investitora je previše lijen, ili previše pohlepan, ili oboje, kako bi se osiguralo etičko vođenje svojih korporacija.

Smiješno je imati očekivanja drugih ljudi da ne živite sami sebi.

***

Etički fondovi

Etički fondovi nisu relevantni za raspravu. Da biste vidjeli zašto, samo razmislite – biste li uložili svoj novac u tvrtku koja je obećala da će biti dobar građanin svijeta bez obzira na cijenu? Hoćete li staviti novac u “etički” fond ako je očito izgubio 10% godišnje?
Ne, ne bi.

Biste li uložili u etičke fondove ako bi pokazali isti povrat kao i najbolji investicijski fondovi?

Da, vjerojatno biste to učinili, jer ste već povećali svoje povratnike, tako da si možete priuštiti da odaberete etički nad neetičkim. Ipak, to nije etika, to je samo dobro. Etika vam ništa ne košta.

Biste li odabrali etički fond ako dosljedno prođe 4% iza najboljih investicijskih fondova? Možda biste to htjeli, možda ne biste htjeli. Možda biste stavili dio svog novca u etički fond – to je još uvijek samo osjećaj dobre stvari – “ovdje se vraćam ovdje, moja etika tamo”…

Da, neke tvrtke su etičke, a neke ne (s obzirom na određenu definiciju “etičkog”). Ima malo interesa ulagača u etičke tvrtke koje ipak ne ostvaruju dobit. Takvo ulaganje doista dolazi pod naslovom “dobrotvorne donacije” koje većina ljudi drži u zasebnom mentalnom okviru od “ulaganja”.

***

Bit ovog eseja je moje srdžbe zbog odbijanja da vidite stvari (uključujući i vaše vlastito ponašanje) za ono što jesu, preferirajući postavljanje imaginarnih scenarija o tome što bi trebali biti, a zatim se žaliti da nisu takvi.

Kažeš korporacije bi trebao biti etička kad dokazivo nisu, i logično nisu. Na „treba” nema smisla. To je ni manje ni želja nego „ja  trebao  osvojiti loto sutra”. To je topot sićušnih malo noge kada se svijet ne ide onako malo dijete misli da bi trebao. To je besmisleno fantazija koja vodi do biti stalno neugodno je iznenadio svijet.

Misliš da sam negativna i ciničan, ali ja nisam. Mislim da je svijet puno  više  lijepo i uzbudljivo mjesto kad pogledate što je  stvarno  tamo, umjesto ograničenog, pogrešnom stalno razočaran vizije imate za to u glavi („ti” u cjelini, a ne ti osobno).

Ako prihvatite korporacije za ono što su oni, onda možete uživati u njihovoj sposobnosti da zaradite novac, ili možete boriti ih na odgovarajući način sa svojim kupovne moći, Vas je ulog dolara, svoj glas, svoju zajednicu, što god. Sve što kuca govoreći: „oni  bi trebali  učiniti ovo ili ono”.

Ako  očekujete  određeni ponašanje od strane pravne osobe, onda će djelovati na način koji će omogućiti neželjeno ponašanje nastaviti, jer vaša očekivanja nemaju utjecaja na bilo što.

Ali ako (mi, društvo) prihvatiti da će korporacija ponašati u beskrupulozan način, onda radimo s osnova stvarnosti i može staviti na mjesto potrebne propise pokušati ih dovesti u red. No, to je  naša  odgovornost. Ako ukinuti da bi se korporacija mi smo jednostavno sami u zabludi i dalje će biti razočarani.

Patrick Jordan – [email protected] – 2004-08-05