Source: https://www.mat.univie.ac.at/~neum/sciandf/eng/born.html
U tehničkom svijetu čuda moderne znanosti postižu se pažljivim planiranjem i velikim naporima da se ti planovi pretvore u stvarnost. Moćni strojevi ili organizacije potrebni su da bi sve funkcioniralo. U organskom svijetu čuda prirode nastaju na drugačiji način: svi organizmi sa svojim divnim sposobnostima izrastu iz sitnih sjemenki u svoj konačni oblik i funkciju, a to se događa gotovo bez napora i u pravom okruženju sasvim samo od sebe . To je način na koji je Bog organizirao svoja čuda. Isus više puta koristi usporedbe s prirodnim procesima rasta kako bi ilustrirao način na koji kraljevstvo Božje raste u svakome od nas. U prirodi je program koji sadrži plan i upute za njegovu realizaciju sadržan u sjemenu; bez sjemena nema života.
I dijete raste iz sitnog sjemena koje je otac posijao u majčinu utrobu. Tamo ima priliku nesmetano rasti u zaštićenom okruženju sve dok se njegove funkcije ne razviju dovoljno da se nosi s vanjskim svijetom. Za majku to nije uvijek lako, radosti rastućeg života u njoj ona mora platiti spremnošću da promijeni svoje životne obrasce tako da odgovaraju djetetu. Mora se brinuti ne samo za sebe već i za novi život, a sukobi sa starim načinom života moraju pronaći kreativno rješenje.
Tada se dijete rodi i nastavlja rasti u skrbi o obitelji. Rast je popraćen radostima učenja i stjecanja kontrole nad vlastitim životom te borbama za suočavanje s povredom koju uzrokuju okolnosti, nesreće, drugi ljudi i vlastita nepromišljenost. Napokon, kao odrasla osoba, organskom rastu dolazi kraj, ali rast odgovornosti i kvalitete nečijeg služenja društvu nastavlja se (za one koji žele rasti) do kraja nečijeg života.
Isus kaže: Postati kršćaninom također je proces rasta, Marko 4:30-32. To nije tehnička stvar koja samo ovisi o pametnom planu, odluci da se on ostvari i pravoj organizaciji koja će ga provesti. Prije je poput sjemena koje je Bog zasijao u srce ljudi, a ako tamo nađe prihvaćanje i brigu, raste tiho i zaštićeno dok ne postane dovoljno snažno da postane vidljivo drugima. Postati kršćaninom nije stvar pridruživanja crkvi ili slijeđenja moralnog obrazovanja roditelja, već otvaranja svog srca sjemenkama Božje riječi i puštanja Njegove riječi da raste u vašem srcu.
Baš kao što majka jednog dana primijeti novi život u sebi, možda ćete primijetiti da jedna od Božjih riječi koje ste čuli nosi život – odjednom čini razliku i više nije samo riječ ili rečenica ili priča kao bilo koja druga. Počnete razmišljati o tome kako biste saznali koje bi mjesto trebalo zauzeti u vašoj svakodnevnoj rutini. Ako vam je stalo do budućnosti koju je Bog blagoslovio, cijenit ćete Božji dar novog života i pustiti ga da raste.
Nakon nekog vremena shvatit ćete da daljnji rast Božjeg života u vama zahtijeva da promijenite neke svoje navike, baš kao što se majka mora promijeniti kad dijete u njoj poraste. Neke majke to ne mogu podnijeti; žele nastaviti svoj stari način postojanja i radije ubijaju dijete dok je to još uvijek legalno. Isto se može dogoditi s novim ja, koje je Bog zasadio u vama: ako se ne želite promijeniti, možete ubiti svoje novo jastvo koje raste. nitko neće primijetiti, ali pokvarili ste neprocjenjivu priliku.
Ali ako ste spremni na promjenu, Bog može nastaviti s rastom vašeg novog ja, a nešto kasnije spremno je za rođenje, novo ja koje je naučilo slušati Boga i čini prve korake za provođenje programa urezan u nju Božjom riječju. Tada se ponovno rodiš. Što se tiče novorođene bebe, još uvijek postoje opasnosti i mnoge stvari koje treba naučiti, ali ako je vaše staro ja mudro, dat će prostora novom jastvu i preselit će se u pozadinu kako vaše novo ja postaje jače. A ako vaše staro jastvo nije tako mudro, novo jastvo naći će oslonac u Bogu da se bori za postojanje i rast. (Ovdje slika majke i djeteta ispada prikladna.)
Ponovno rođeni kršćanin zna da je njegovo staro ja osuđeno na smrt i da njegovo novo ja ima vječni život; pa svoje moći premješta sa starog na novo. Ponovno rođeni kršćanin vjeruje Bogu da ga vodi na dobar put čak i kad je put težak (Rim 8,28). Ponovno rođeni kršćanin ponosi se time što je dobar Božji sluga, umjesto što postiže priznanje, bogatstvo i uspjeh (1. Tim 6:6-12). Ponovno rođeni kršćanin nije samo kršten, već razumije značenje krštenja kao već mrtvog za svijet – on više nema obvezu ugoditi ljudima, već je slobodan ugoditi Bogu (Rim 6). Ponovno rođeni kršćanin čini Božje interese svojim, i zna da je – dakle – Bog uvijek na njegovoj strani (Rim 8:31-39).
Pa, stvarnost nije tako jasna; svi ponovno rođeni kršćani imaju slabosti poput drugih ljudi. Ali vrijedi težiti idealu; tko se za nju ne bori, neće biti okrunjen (2. Tim. 2:4-5), a tko kompromitira, nije podoban za Božje kraljevstvo (Otk. 3:15-16).
Arnold Neumaier